Još jedan od sjajnih agilnih liderskih principa, koji nas uči da se fokusiramo na cilj iza cilja. Jer kada naučimo da vodimo sebe i da budemo zahvalni svakog dana, potrebno nam je strpljenje kao  krucijalna osobina jednog agilnog lidera.

Često nas priroda posla i okruženje u kome radimo učine „nestrpljivima“. Neophodnost da se deluje brzo kako bi se što pre postigao rezultat često može da prouzrokuje kontra efekat. Pogotovo kada pričamo o liderstvu, često lideri kažu svojim članovima tima kako nešto da urade ili kako da reše neki problem. Ta brzina ih na duže staze skupo košta.

Strpljivi lideri rade to drugačije. Oni ne posežu za svim alatima i tehnikama kako bi upravljali ljudima. Oni vode ljude.

Oni puštaju svoj tim da pogreši, sa jednom jasnom namerom. Da iz te greške nauče. To zaista zahteva puno strpljenja i energije u radu sa timom na samom početku, jer lider stalno hrabri članove tima da sami urade svoj zadatak, a onda vredno, zajedno sa njima, ispravlja grešku po grešku. Vremenom je grešaka sve manje, a članovi tima dostižu svoj puni kapacitet i polako učvršćuju svoju sigurnost i kreiraju svoju komfornu zonu. Kada budu potpuno sigurni u sebe i svoj rad, lider ih ponovo vodi u neke nove izazove i neka nova učenja.

Skoro sam išao na planinarenje. Cilj, jedan planinski vrh na 1860m nadmorske visine. Samo putovanje do vrha je ono što daje draž. Prelepa okolina, tišina koju samo ponekad naruši vetar ili poneka ptica. Zamorno i traži dosta strpljenja, da ne žurimo i da sa ushićenjem očekujemo dolazak na vrh. A na vrhu, osećaj je fenomenalan. Postignut cilj, umor i zadovoljstvo. Ali, odmah smo počeli da tražimo neki novi vrh, neki novi izazov.

Baš kao i u liderstvu. Kada pomislimo da smo dostigli maksimum i da uspešno savlađujemo sve prepreke u svojoj ekspertizi, pojave se neke nove oblasti, neki novi vrhovi i iznova krećemo na putovanje.